POTPUNI VODIČ ZA PILANE

POTPUNI VODIČ ZA PILANE
Drvo je jedan od središnjih elemenata našeg života. Drvo drži naše domove i krovove nad glavom. Jedemo na drvenim stolovima, kuhamo drvenim žlicama i uživamo u arhitektonskim detaljima drvenih ormarića. Čak stavljamo naše slike u drvene okvire. Ipak, mnogi ljudi uzimaju drvo zdravo za gotovo, nikad ne razmišljajući kako dobivamo drvo koje je temelj za mnoge stvari u našim životima.

Ako želite znati kako pilane obrađuju drvo, ovaj cjeloviti vodič kroz pilane pružit će vam sve potrebne informacije. Naučite o procesu proizvodnje pilane i kako se sirovi trupci pretvaraju u gotove drvene proizvode. Odgovorit ćemo na pitanja poput:

ŠTO JE PILANA?

Izraz pilana mogao bi se odnositi na dva različita koncepta unutar industrije. Prvo je mjesto gdje ljudi glodaju građu. Pilana je svo zemljište na kojem se nalazi pilana - dvorište za sortiranje trupaca, strojevi za mljevenje i prostor gdje se drvene daske sortiraju i skladište. Pilana također ima prostore na licu mjesta za administraciju i održavanje mlina.

Pilana se također odnosi na određeni mehanizam za rezanje ili piljenje. Ovi strojevi pretvaraju okrugle trupce u pravokutna drva za upotrebu u proizvodnji. Tehnički, industrija pilana naziva stroj za piljenje jezgre glavom, ali glava treba opsežnu potpornu strukturu kako bi ispravno funkcionirala. Možda je najtočnija definicija pilane da je to cijeli sustav koji trupce pretvara u građu.

Bez obzira koristite li tu riječ za pojedinačni stroj za piljenje ili cijelu operaciju mljevenja drvne građe, pilane su sama po sebi užurbana mjesta. Većina modernih pilana ogromna su komercijalna poduzeća s visokom produktivnošću. Neke od tih lokacija zapošljavaju stotine radnika i raspoređuju rotirajuće smjene 24 sata dnevno kako bi proizvodnja drva bila učinkovita.

KADA JE IZUMLJENA PILANA?

Prije izuma pilane, ljudi su rezali, cijepali i blanjali drvene ploče ručno pomoću ručnog alata. Kasnije su ljudi koristili pilu za bič, dugačku oštricu koja je rezala trupce dok su muškarci povlačili pilu. Ovaj proces je bio dosadan i naporan i zahtijevala su poboljšanja.

Povijest pilana seže u Rimsko Carstvo. Prva poznata pilana zove se pilana Hierapolis i datira otprilike u treće stoljeće nove ere. Pilana je otkrivena kada su arheolozi istraživali sarkofag mlinara u današnjoj Turskoj, nekadašnjoj Maloj Aziji. Na sarkofagu je bio uzdignuti reljef vodenog kotača s kliznim mehanizmom na polugu i dvije pile koje su rezale blokove.

Rimska pila s vodenim kotačem predstavljala je značajan napredak u inženjerstvu i proizvodnji. Otprilike u šestom stoljeću diljem Bizantskog Carstva pojavile su se kamene pilane na vodeni pogon. Do 11. stoljeća te su se pilane proširile od Španjolske i sjeverne Afrike do središnje Azije.

TKO JE IZUMIO PILANU?

Dizajn pilane ostao je uglavnom isti sve do industrijske revolucije, kada je netko izumio list kružne pile. Povjesničari obično pripisuju priznanje Samuelu Milleru, koji je dobio britanski patent za oštricu 1777. Drugi tvrde da su je Nizozemci razvili u 17. stoljeću ili da je to bila američka Shaker Sister Tabitha Babbitt. Tko god ju je izumio, visoka cijena tračne pile i lošiji listovi značili su da nije bila široko korištena sve do sredine 19. stoljeća. Danas većina pilana koristi tračne pile industrijske veličine.

ŠTO MOGU DOBITI U PILANI?

Pilana može proizvesti velike količine svih vrsta drvne građe, iako je većina pilana specijalizirana za određenu vrstu drvene građe. Pilane u Sjevernoj Americi prerađuju jednu od dvije vrste drveća, meko ili tvrdo drvo.

Stabla četinara su zimzelene biljke ili četinjače s trajno pričvršćenim iglicama. Ove vrste uključuju cedar, bor, smreku, kukutu, jelu i sekvoju. Tvrdo drveće je listopadna vrsta koja odbacuje lišće u jesen i stvara novo u proljeće. Vrste kao što su orah, javor, bukva, trešnja, brijest i hrast su tvrdo drveće.

Ove vrste zahtijevaju različite strojeve i alate za obradu. Neke pilane kupuju opremu za obradu obje vrste drveća, iako je to neuobičajeno. Općenito možete pronaći materijale od mekog drva u gruboj stolariji i okvirima zgrada, koje koristi industrija lake komercijalne gradnje. U stambenoj gradnji koristi se drvena građa za gotove proizvode kao što su namještaj, podovi, stubišta i ploče od šperploče.

KAKO SE NAPAJAVAJU PILANE?

Kao i kod većine oblika tehnologije, izvor energije za pilanu značajno se razvio tijekom desetljeća. Početni mlinovi imali su vodena kola, nakon čega su se pojavile vjetrenjače. Oba ova sustava bila su podložna promjenama vremena. Radnici nisu mogli upravljati pilanom ako bi izvor vode presušio ili vjetar prestao puhati. Ove vrste pilana također su koristile neučinkovite poluge i poluge koje nisu pile neprekidno.

U ranom i sredinom-19. stoljeća para je bila primarni izvor energije za pilane. Pilane bi mogle ponovno upotrijebiti svoj otpad od drva korištenjem otpadaka za gorivo za parne kotlove. Kotlovi su pokretali osovine turbina, koje su okretale listove kružne i tračne pile. Ovi kotlovi su se prvenstveno koristili zbog obilja drvnog otpada, tako da plamenici na lož ulje nikada nisu postali masovniji.

Do sredine 20. stoljeća većina stacionarnih pilana postupno je isključila parnu energiju i zamijenila je električnom. Ovaj izvor energije i dalje je primarni izvor na snazi ​​i danas. Prijenosne pilane obično ne koriste električnu energiju budući da su tvornice koje ih koriste obično izvan električne mreže. Umjesto toga, mobilne pilane koriste izvore energije na dizel i benzin. Trenutačno nema ozbiljnog pomaka prema solarnim izvorima energije za pilane jer proizvodni proces zahtijeva ogromne količine energije.

Osim za okretanje noževa i transportera, pilane također trebaju energiju za druge sustave. Moderne pilane koriste računala za skeniranje trupaca i određivanje optimalne učinkovitosti rezanja. Računalni sustavi zatim šalju digitalizirane informacije komponentama pilane kako bi zadovoljili dnevne zahtjeve. Svi ovi napredni procesi zahtijevaju električnu energiju.